Pre neki dan je Dedoimedo napisao jedan jako zanimljiv članak.
Why not Arch Linux?
Za one koje mrzi da čitaju, radi se o tome da mu dosta ljudi šalje zahtev da testira Arch linux ali on to uporno odbija. Zašto? Time ću se pozabaviti u daljem tekstu. U svakom slučaju, podstakao me je na razmišljanje, prilično interesantna tema.
Ljudi koji koriste linuks od samih početaka, od kraja prošlog veka (khm, khmm, ko je rek`o @Dragan ) naučili su da sve rade ručno. Čak i najmanja sitnica je mogla da predstavlja noćnu moru. Instalacija i podešavanje modema su mogli da traju satima ili čak danima u nekim slučajevima. Instalacija paketa isto tako. Kompajliranje, samostalno rešavanje zavisnosti… Bukvalno sve. Tada je linuks bio potpuno geek sistem.
Ja pripadam nekoj, da kažem, srednjoj generaciji kada je carovala Mandriva. Linuks Mint se tek bio pojavio praktično, Ubuntu isto tako… Nismo neki geekovi kao ovi matorci ali smo naučili nešto i ručno da radimo, da se snalazimo, da pretražujemo po forumima, IRC kanalima i sličnim izvorima.
Nova generacija je potpuna suprotnost onoj prvoj. Sve je automatizovano i čovek praktično i ne mora da zna šta je konzola. Sve će instalirati i podesiti u roku od 20 minuta i moći će na miru da se posveti onome zbog čega je i kupio komp i instalirao sistem. Distribucije koje su nekada vladale, poput Sleka i Gentoo-a su maltene potpuno pale u zaborav i danas su više lovačka priča i “babaroga” za najnovije korisnike linuksa.
Čitajući Dedoimedov članak, zaista sam se zamislio. Da li je čoveku potrebno da instalira sistem po nekoliko sati ili dana, da u podešavanju izgubi još toliko, umesto da instalira neku 1/1 distribuciju i posveti se svom poslu i uživanju?
Da se razumemo, svi mi koji koristimo aktivno linuks smo na neki način entuzijaste i zaluđenici ali da li je to većini nas potrebno?
Ja sam koristio Arč, Debijan, sada aktivno Slek između ostalih i mislim da su i jedna i druga strana u pravu.
Sa jedne strane, zašto bih instalirao Arč recimo? Zašto bih imao sistem na kojem ću više vremena provesti u održavanju nego u radu. Naućiću internalije? Pa, relativna stvar. I neću baš, naučiću Arč i to samo one delove na koje ću nailaziti u instalaciji. I tu ide deo u kojem se u potpunosti slažem sa Dedoimedom. Da li ću postati dobar sistem administrator? I to je veoma relativna stvar. Realno, Arč i slične distribucije su prilično specifične, pitanje je da li nešto slično koriste u “tamo nekoj firmi”. Drugo, ako mi je cilj da budem admin, onda je bolje da se bacim na učenje i administraciju serverskih, korporativno široko prihvaćenih distribucija kao što je CentOS, RHEL, SLES i slične.
Drugo, zar internalije ne mogu da se nauče na Mintu, Ubuntu, Manjaru? Naravno da mogu samo što te Arč, Slek i slični teraju na to. Jednostavno, nećeš imati funkcionalan sistem ako ne zasučeš rukave i ne naučiš neke stvari.
Eto, recimo, pored Sleka koristim i Manjaro koji mi radi savršeno. On je ono što dobiješ nakon nekoliko sati zaiebancije sa Arčom, mislim na instalaciju i razna podešavanja i doterivanja. Realno je tako… Ispod haube čist Arč.
Opet sa druge strane, konzola ima jako puno prednosti. Dosta stvari možeš puno brže i jednostavnije da uradiš. Osim toga, lepo je i interesantno poznavati svoj sistem. Osim osim toga istraživati, čačkati i učiti je interesantno. Bar meni. Volim da probam neku novu distribuciju, čak i samo novu verziju kao da je u njoj ne-znam-šta novo, iako znam da skoro ništa novo nema. Možda po neka sitnica, artwork i slično…
Činjenica je da danas linuks nije nužno geek sistem. Činjenica je da može da ga koristi bilo ko. Činjenica je da je više user-friendly od konkurencije (Windows) a i dalje ima ljudi koji uživaju u kompajliranju svoje distribucije satima, koji i dalje podešavaju sve sami, u najsitnija crevca.
Meni recimo bude interesantno da instaliram i podesim Arč (primer). Neka vrsta izazova, hranjenja ega i osećaj da sam uspeo da uradim nešto što nije baš lagano i što ne može svako. Problem nastaje kada me posle nekog vremena prođe želja i poželim da imam sistem koji mi neće stajati na putu i koji ću instalirati jako brzo, na kojem ću imati sve na klik jer me, kako sam stariji, sve više mrzi da ručno podešavam mrežnu karticu recimo ili neku drugu banalnost. Pa 21. vek je…
Ovaj post nije pitanje šta je bolje. Nije ni poziv na flejm između “geek” i “noob” distribucija i njihovih korisnika. Ovaj post je razmišljanje na glas čoveka koji linuks već godinama koristi kao primarni (i jedini) sistem.
Ne znam šta je bolje. Istina je negde između ili možda još bolje, što bi rekao Molder, istina je negde tamo…
U svakom slučaju, bilo bi mi jako interesantno da čujem i vaše mišljenje na ovu temu. Kako starijih i iskusnijih korisnika, tako i onih mlađih, najnovijih.
Why not Arch Linux?
Za one koje mrzi da čitaju, radi se o tome da mu dosta ljudi šalje zahtev da testira Arch linux ali on to uporno odbija. Zašto? Time ću se pozabaviti u daljem tekstu. U svakom slučaju, podstakao me je na razmišljanje, prilično interesantna tema.
Ljudi koji koriste linuks od samih početaka, od kraja prošlog veka (khm, khmm, ko je rek`o @Dragan ) naučili su da sve rade ručno. Čak i najmanja sitnica je mogla da predstavlja noćnu moru. Instalacija i podešavanje modema su mogli da traju satima ili čak danima u nekim slučajevima. Instalacija paketa isto tako. Kompajliranje, samostalno rešavanje zavisnosti… Bukvalno sve. Tada je linuks bio potpuno geek sistem.
Ja pripadam nekoj, da kažem, srednjoj generaciji kada je carovala Mandriva. Linuks Mint se tek bio pojavio praktično, Ubuntu isto tako… Nismo neki geekovi kao ovi matorci ali smo naučili nešto i ručno da radimo, da se snalazimo, da pretražujemo po forumima, IRC kanalima i sličnim izvorima.
Nova generacija je potpuna suprotnost onoj prvoj. Sve je automatizovano i čovek praktično i ne mora da zna šta je konzola. Sve će instalirati i podesiti u roku od 20 minuta i moći će na miru da se posveti onome zbog čega je i kupio komp i instalirao sistem. Distribucije koje su nekada vladale, poput Sleka i Gentoo-a su maltene potpuno pale u zaborav i danas su više lovačka priča i “babaroga” za najnovije korisnike linuksa.
Čitajući Dedoimedov članak, zaista sam se zamislio. Da li je čoveku potrebno da instalira sistem po nekoliko sati ili dana, da u podešavanju izgubi još toliko, umesto da instalira neku 1/1 distribuciju i posveti se svom poslu i uživanju?
Da se razumemo, svi mi koji koristimo aktivno linuks smo na neki način entuzijaste i zaluđenici ali da li je to većini nas potrebno?
Ja sam koristio Arč, Debijan, sada aktivno Slek između ostalih i mislim da su i jedna i druga strana u pravu.
Sa jedne strane, zašto bih instalirao Arč recimo? Zašto bih imao sistem na kojem ću više vremena provesti u održavanju nego u radu. Naućiću internalije? Pa, relativna stvar. I neću baš, naučiću Arč i to samo one delove na koje ću nailaziti u instalaciji. I tu ide deo u kojem se u potpunosti slažem sa Dedoimedom. Da li ću postati dobar sistem administrator? I to je veoma relativna stvar. Realno, Arč i slične distribucije su prilično specifične, pitanje je da li nešto slično koriste u “tamo nekoj firmi”. Drugo, ako mi je cilj da budem admin, onda je bolje da se bacim na učenje i administraciju serverskih, korporativno široko prihvaćenih distribucija kao što je CentOS, RHEL, SLES i slične.
Drugo, zar internalije ne mogu da se nauče na Mintu, Ubuntu, Manjaru? Naravno da mogu samo što te Arč, Slek i slični teraju na to. Jednostavno, nećeš imati funkcionalan sistem ako ne zasučeš rukave i ne naučiš neke stvari.
Eto, recimo, pored Sleka koristim i Manjaro koji mi radi savršeno. On je ono što dobiješ nakon nekoliko sati zaiebancije sa Arčom, mislim na instalaciju i razna podešavanja i doterivanja. Realno je tako… Ispod haube čist Arč.
Opet sa druge strane, konzola ima jako puno prednosti. Dosta stvari možeš puno brže i jednostavnije da uradiš. Osim toga, lepo je i interesantno poznavati svoj sistem. Osim osim toga istraživati, čačkati i učiti je interesantno. Bar meni. Volim da probam neku novu distribuciju, čak i samo novu verziju kao da je u njoj ne-znam-šta novo, iako znam da skoro ništa novo nema. Možda po neka sitnica, artwork i slično…
Činjenica je da danas linuks nije nužno geek sistem. Činjenica je da može da ga koristi bilo ko. Činjenica je da je više user-friendly od konkurencije (Windows) a i dalje ima ljudi koji uživaju u kompajliranju svoje distribucije satima, koji i dalje podešavaju sve sami, u najsitnija crevca.
Meni recimo bude interesantno da instaliram i podesim Arč (primer). Neka vrsta izazova, hranjenja ega i osećaj da sam uspeo da uradim nešto što nije baš lagano i što ne može svako. Problem nastaje kada me posle nekog vremena prođe želja i poželim da imam sistem koji mi neće stajati na putu i koji ću instalirati jako brzo, na kojem ću imati sve na klik jer me, kako sam stariji, sve više mrzi da ručno podešavam mrežnu karticu recimo ili neku drugu banalnost. Pa 21. vek je…
Ovaj post nije pitanje šta je bolje. Nije ni poziv na flejm između “geek” i “noob” distribucija i njihovih korisnika. Ovaj post je razmišljanje na glas čoveka koji linuks već godinama koristi kao primarni (i jedini) sistem.
Ne znam šta je bolje. Istina je negde između ili možda još bolje, što bi rekao Molder, istina je negde tamo…
U svakom slučaju, bilo bi mi jako interesantno da čujem i vaše mišljenje na ovu temu. Kako starijih i iskusnijih korisnika, tako i onih mlađih, najnovijih.
Last edited: