Moj telefon je jedan star Samsung Android telefon koji sam rutovao i ubacio custom firmware. Neki CianogenMod. Telefon je sa veoma skromnom memorijom, tako da nisam mogao nista da instaliram, jer su vremenom aplikacije pocinjale da zauzimaju sve vise mesta. Sada koristim jednu ext4 particiju koju sam dodao na sd karticu da bih tu premestio aplikacije kada ih instaliram. Prednost kod rutovanja je i ta sto sada mogu da koristim aplikaciju da montiram iso fajlove na usb. Onda samo povezem telefon i racunar usb kablom i onda mogu da botujem racunar. Tu je i pristup podesavanjima koja bez root-a ne mogu da se izvedu.
I dalje mislim da je Sony CMD C5 iz 2000-e godine najbolji telefon koji sam imao. Bio je neunistiv i malo veci od slusalice bezicnog telefona koji sada imam. Imao je monohromatski ekran, tockic sa strane za kretanje kroz meni, odlicnu tastaturu i litijumsku bateriju. Secam se da je mogao da salje poruke koje su zakljucavale Nokia telefone. Bese neki propust sa Nokiom u to vreme, pa je onaj ko primi takvu poruku morao da prebaci SIM karticu u drugi telefon i obrise istu da bi mogao da koristi telefon.
Onda sam imao Siemens C55 koji je imao wap i bio je odlican za floodovanje cetova.
Ako preplavis cet, obicno te banuju, ali mene nikako nisu mogli zato sto sam provalio u neke tajne telefona. Jedino pomocu tog telefona je bilo moguce to izvesti. I nije bilo odbrane na wap chatovima. Sta cete, mladost i dosada…
Imao sam i jednu Nokiu posle toga pomocu koje sam mogao da saljem specijane sms poruke koje nisu ostajale u telefonu koji ih primi. Primalac je imao jedino opciju OK a nakon toga bi poruka nestala. Anonimna SMS poruka posto ne bi ostao ni broj nakon sto se odabere OK.
To je bilo onda kada telefoni nisu bili toliko komplikovani. Zamislite kakve tek sada propuste imaju telefoni.