Nemojte preterivati da treba ETF da bi koristili Slackware.
Sitnica koju treba znati kod Slackware je da njegov paket menadžer,slackpkg, nema mogućnost rešavanja zavisnosti među paketima. Preporučena je Full instalacija što znači da dobijate sve pakete iz Slackware repo-a. Zbog toga što već imate instalirane sve pakete, nema potreba da rešavate zavisnosti. Ako želite neki program koji nije dostupan, moraćete sami da napravite paket od izvornog koda programa i sami da rešite zavisnosti. Iako zvuči komplikovano, postoji sajt na kome se nalaze već spremne skripte za pravljenje paketa. Ukratko, potrebno je skinuti skriptu za vaš program, njegov izvorni kod i pokrenuti skriptu. Instalirate dobijeni paket i to je to. Malo komplikovanije i sporije nego da koristite apt/yum/pacman.
Da bi instalirali Slackware, treba da znate kako da particionišete disk pomoću cfdisk ili sličnog alata. Posle podešavanja particija, pokrećete konzolni setup koji je jednostavan, jasan i intuitivan.
Posle instalacije Slackware, neće vas dočekati grafičko okruženje ali ako promenite odgovarajuću liniju u /etc/inittab imaćete omogućen GUI svaki sledeći put kada pokrenete Slackware. Moraćete ručno da dodate korisnika, ali za razliku od Arch-a, imate skriptu adduser koja olakšava taj trivijalni korak.
Postoji dodatak za slackpkg, slackpkg+ koji omogućava korišćenje više različitih repo-a. Ja sam koristio AlienBob-ove repo-e i tu se nalaze multilib paketi, vlc, libreoffice, qbittorrent i još dosta programa. Treba znati i za sbopkg koji automatizuje korišćenje SlackBuild skripti. Sbopkg će sam skinuti izvorni kod i slackbuild skriptu, kompajlirati kod i instalirati paket.
Slackware traži više vremena i čitanja dokumentacije nego Mint ili Fedora, ali daleko od toga da vam treba fakultetsko znanje da bi ga koristili.