Ne razmišljam o opterećenosti memorije već o tome da imam jedan program za muziku, jedan za filmove, jedan za pregled slika, jedan za office…
Kod mene je suprotna situacija, nekada sam se “ložio” da imam što veće dekstop kućište, da sve sija, da je u njemu što više komponenti: dva optička uređaja, nekoliko diskova, dve grafičke, tv kartica, da su popunjeni svi slotovi, nezaobilazni flopi…
Kućište nije bilo dovoljno pa sam imao popunjen radni sto: u početku enclosure sa dva diska da bih diskove kasnije prebacio u NAS (prvo su bili Synology zatim sam prešao na QNAP), milion kablova pa sređivanje njih, hifi zvučnici (Zensor, Marantz, DacMagic…).
Onda mi je to dosadilo pa sam išao na minimalizam: Mac mini, laptopovi, da bih sada ostao samo na jednom ProBook-u (i naravno backup rešenju za podatke). Ako se budem vraćao na desktop (a razmišljam o tome) rešenje će biti mini desktop (micro ATX) ili Mac mini kada izađe 4K@60Hz.
Tako je i sa softverom, nekada sam kupovao časopise Digital i ostale na kojiima se dobijao DVD (dok sam bio na PCM-u), pa instaliram sa njega sve redom, imao sam milion programa na diskovima a da ne pričam kada sam uveo flat net, mašina je radila 24/7 i stalno sam nešto skidao. Sada se sve svelo na to da želim Linux sa što manje programa koje koristim, zato i jurim bez dodatnog nepotrebnog softvera. Promenilo se i to da su sada uvedeni servisi poput Spotify/Deezer/Tidal, za serije Netflix pa postoji mala potreba i za skladištenjem svega i svačega.