Prizma:
Која је разлика између хомосексуалности и педофилије? Оба се могу сврстати као неко одступање од уобичајеног (бити геј је као кад си леворук
). Сад, зашто први да толеришемо, а други не, чак иако никоме можда нису учинили ништо нажао, а не могу ништа против тог порива.
Негде прочитах да је проценат геј особа увек исти у свету, односно не варира много. То је опет углавном тачно и за све остале појаве.
Razlika je u tome što je pedofilija bolest, a homoseksualnost nije.
Ако се неко осећа геј, немам ништа против тога. Не би имао проблем са тим да ми прве комшије буду хомосексуалци, не бих имао проблем са тим да одем код њих на кафу, да их позовем да сврате код мене, да их позовем на рођендан, у суштини не бих имао никакав проблем да се дружим са њима. Мени смета политика геј лобија која прави протестне шетње по градовима и која своје идеје потура осетљивој групацији односно деци предшколског узраста. Ево, узмимо историју (као грану науке) за пример: Зашто се у обданишту не учи о конц. логорима за време Другог светског рата? Или, ајде, биологију: Зашто се о репродуктивним органима и о сексуалним односима учи тек у седмом разреду основне школе а не у обданишту? Зато што деца нису спремна и довољно зрела да слушају и уче о тим стварима!
Klasičan primer homofobije ogleda se u izjavi „nemam ništa protiv, ALI…“
Gde dete treba da nauči da je homoseksualnost normalna stvar? U vrtiću nas uče da je homoseksualnost bolest. Majke i očevi pričaju deci da se klone tamo nekog deteta jer je to dete „ženski petko, igra se lutkama i slično“. Već tada nas društvo preko roditelja uči da mrzimo one koji su drugačiji.
Niko ni ne namerava decu da uči kako se dvojica muškaraca „krljaju“, pobogu, već da nema ničeg lošeg u tome da se vole, kao što se vole mama i tata, na primer.
Svaki prokleti put kad homofobi spomenu uticaj nekakve propagande na decu, imam osećaj kao da se protive puštanju gej pornića predškolskoj ili školskoj deci, a ne učenju tolerancije.
Deca treba da znaju da postoje i oni koji vole isti pol, ne znam zašto homofobi večito spuštaju to na neki prljavi nivo.
Ne tvrdim da se homoseksualci rađaju s drugačijom orijentacijom (mada mi je verovatnije da je urođeno, tj. pre rođenja je određeno), ali potpuni apsurd od kvazi-argumenta mi je kad kažu da će deca postati homići ako vide da pederi postoje. I ne, nije dovoljno kad ih zapitaš kako li LGBT deca nastanu od strejt roditelja. Niti da seks. orijentacija roditelja ne utiče na seks. orijentaciju deteta.
A zašto moraju da budu glasni i preglasni i da kažu da nemaju prava? Pa jer i nemaju prava i nisu vidljivi.
Po procenama, LGBT populacije ima bar 10% stanovništva, to znači da svaki put kad uđete u autobus, ima ih, u prodavnici, u školi, u biblioteci, na stadionu, na koncertu, to su vaše komšije, sinovi, braća, sestre itd.
Kakvo pravo ima gej ako ne može bezbedno da se prošeta ulicom?
Kakvo pravo ima ako ne može brak da ostvari?
Zaboravio sam da citiram sa ove teme one koji kažu da je jedini cilj braka prokreacija. Ja ću vam reći da vam ne treba brak da biste se množili. Nek nas je što više, jer brojnost je bitnija u odnosu na kvalitet (ironija).
@marecare lepo reče da je ovo stvar stereotipa.
Homoseksualce ovo društvo gleda po stereotipu kao izopačene manijake koji 'vataju muževe za guzice i koji u poslednje vreme indoktrinišu decu.
LGBT jeste ranjiva društvena grupa u Srbiji. Osnovni problem je u tome što se odrednica te grupe (seksualna orijentacija) ne smatra specifičnošću koja ne remeti nikoga, već kao nepremostiva razlika koja je osnov za kinjenje i ugrožavanje njihovog dostojanstva i prava na (dodajte sami u zagradu šta želite).
Mislim da te parade upravo i služe razbijanjem stereotipa.
Evo snimka jedne vrlo ljupke devojke koja objašnjava na komičan način, koliko su smešne homofobne izjave.